Zdravstvena skrb u slavonskom Provincijalu tijekom 19. stoljeća.

https://doi.org/10.31952/amha.21.2.7  Zbog neposredne blizine s Osmanskim Carstvom, u Slavoniji je postojala stalna opasnost od ulaska brojnih zaraznih i nezaraznih bolesti. Dodatna su otegotna okolnost bili loši životni i higijenski uvjeti, siromaštvo, suše i poplave. Odlaskom Osmanlija krajem 17. stoljeća zdravstvenu skrb pružala je tek nekolicina brijača i ranarnika, koji su ostali živjeti u slavonskom Provincijalu. Zbog loše zdravstvene zaštite, carica i kraljica Marija Terezija 1770. donosi Opći zdravstveni zakon koji se primjenjivao na području cijele Habsburške Monarhije, uključujući i Slavoniju. Među ostalim, njime je predviđeno uvođenje formalnog obrazovanja za zdravstvene radnike, što je u konačnici rezultiralo stvaranjem kvalitetnijega medicinskog kadra. Usporedno s tim, šarlatanima se sve češće izricala zabrana rada. Nedostatak obrazovanih liječnika, stomatologa, primalja, ljekarnika i veterinara pokušalo se riješiti različitim mjerama kojima se poticalo njihovo školovanje i usavršavanje. Nakon stjecanja diplome ti su stručnjaci bili raspoređeni u bolnice, domove za starije i nemoćne osobe, domove za invalide i u druge zdravstvene ustanove u kojima se stanovnicima slavonskog Provincijala pružala zdravstvena skrb.